udruga@angelus.ba       ++387 (0)63 820-370

Opremanje senzorne sobe

Senzorna soba je uobičajen naziv za prostoriju u kojoj se djeca potiču da im senzorna integracija profunkcionira kako bi ona moglo bolje i kvalitetnije reagirati na podržaje koje dobivaju izvana. "Ovaj vid terapije pogodan je za djecu s raznim teškoćama u razvoju (djecu iz autističnog spektra, s poremećajem koncentracije i hiperaktivnošću, sa senzornim oštećenjima, djecu usporenog kognitivnog razvoja itd.) Senzorna soba se sastoji od različitih elemenata koji potpomažu stimulaciju osjetila sluha, vida, dodira, okusa i mirisa, ali i osjetila propriocepcije i ravnoteže" (klinfo.rtl.hr).

Sobe imaju mekani pod, obično strunjače, jastuke, ali i niz zanimljivih sprava, ljuljački, tobogana, loptica, taktilnih podloga itd. Nije nužno da svaka soba ima sve. Ustvari, sobe se opremaju ciljano, ovisno o potrebama djece. Svakom se djetetu prilazi individualno i pruža mu se mogućnost da samo odabere elemente koji će najviše preokupirati njegovu pozornost.

Drugi važan element u pogledu opremanja senzorne sobe je svakako financijska mogućnost onih koji opremaju sobu. Uvriježena je praksa da su cijene sve opreme za djecu skupe pa tako i elemnti za opremanje senzorne sobe. Proizvođači i trgovci očiti "udaraju" na sentiment roditelja i općenito osoba koja brinu o djeci s poteškoćama u razvoju. Bez trunke empatije podižu cijene kako bi na potrebama djece "masno" zaradili. Uglavnom se vode onom krilaticom da sve što nije zabranjeno, dozvoljeno je.

Udruga Angelus u svom programu još 2015. godine zacrtala je opremanje jedne senzorne sobe. Prilika nam se pružila po raspisanom javnom natječaju kojeg je za Dane djeteta 2016. godine raspisalo Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. Naša udruga je prošla po tom javnom pozivu kada smo i dobili vrijednu donaciju od 5.000 KM. Zbog visokih cijena potrebnih elemenata za senzornu sobu donariana sredstva nisu bila dovoljna da se krene  u realizaciju projekta te je Upravnom odboru udruge ostalo da potraži neka druga rješenja. Do ukupne sume od minimalno 15.000 KM bilo je teško doći tako da su se roditelji članovi udruge odlučili sami organizirati i opremiti sobu što je moguće jeftinije. Imali su zapravo dilemu; ili urediti sobu kako mogu ili ju neće imati. Odluka je pala na prvi izbor. Sami su se angažirali. Prvo su raščistili prostoriju, izvršili bojanje zidova i u svojoj radinosti uradili su ono što se moglo uraditi. Postupak nabavke pojedinih elemenata išao je preko Internet trgovina gdje su se isti elementi mogli pronaći i do 3 X jeftinije nego je cijena istih u specijaliziranim trgovinama opreme za senzorne sobe.

Stolari, električari, moleri, tapetari... nema zanimanja koja nismo našli među roditeljima. I svi su se angažirali da svojoj djeci naprave senzornu sobu, jer su svi shvatili ako ne bude tako da ju neće ni imati.

Ovih dana izgradnja i opremanje sobe je u punom jeku. Kada soba konačno bude gotova rezultate truda roditelja objavit ćemo na našoj wen stranici.

Svi su svjesi da senzorna soba možda neće biti top izgleda jer će u nju biti uloženo duplo manje sredstava nego se podjednaka soba može naći na tržištu. Ali su svi uvjereni da će poslužiti svrsi i da će biti mnogo bolje nego da ju nemamo nikako.

Udruga Angelus