Udruga Angelus djeci podijelila poklone
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 19 Prosinac 2023 17:12
Prije pet godina na našoj web stranici, otprilike u isto ovo vrijeme ili koji dan kasnije, objavili smo tekst, netko će reći, provokativnog sadržaja. Ne znamo koliko je on uistinu bio provokacija, ali znamo da je to bio naš glas. Glas, koji je upućen javnosti. Tek toliko da nas sve probudi iz uspavanog sna o idiličnom svijetu punog morala i empatije za kojim žudimo ili čak katkada pomislimo da nas okružuje.
Evo i ove godine činimo isto. Ponovo će nam možda netko prigovoriti zbog ovakvog teksta. Možda će biti u pravu, a možda i neće. Možda smo mi samo trebali šutjeti i glumiti da je sve super. A možda smo trebali učiniti puno više od ovog teksta.
Onaj tekst prije pet godina, dao je neke rezultate. Probudio je neke ljude iz zimskog sna. Ali samo na kratko. Prođu godina dvije i sve se opet zaboravi. Zato ponovo činimo slično, jer mi nismo zaboravili. Mi iz udruge Angelus neke stvari ne možemo zaboraviti. Tiču se nas i naše djece. Možda smo sebični ili možda previše očekujemo. Sve je to – možda. Svatko istu stvar vidi na drukčiji način. Zato držimo da imamo pravo o našoj djeci misliti onako kako mi osjećamo i da to smijemo javno reći.
Ovo pretprazničko vrijeme ponovo je sve nas stavilo na kušnju. Ponovo smo testirani i ponovo smo kao društvo pokazali svoje pravo lice.
U dane pred Božić i Novu godinu organizirano i planirano se darivaju djeca. Praksa je to koju pamtimo godinama. Pripremaju se i dijele pokloni djeci u vrtićima, školama, u svim organizacijama i institucijama koje su na proračunskim jaslama. Organiziranje podjele poklona rade i poduzeća. I javna i privatna. Darivaju djecu svojih djelatnika ili pak poslovnih partnera. Kako je sam Djed Mraz ideologiziran u podjeli paketića uključila se i Crkva koja koristi sv. Nikolu pa i ona dijeli paketiće djeci.
Sve je to lijepo. Ali nije lijepo da se jedna ili više kategorija djece u našem društvu stavlja na margine ove prakse. Da se određene kategorije djece preskoče, jer valjda nisu bitne za društvo.
Odmah da kažemo, nije ništa strašno i neće se zbog toga Zemlja početi vrtjeti u drugom smjeru.
U suštini pokloni su najmanje bitni iako im se djeca neizmjerno raduju. Unatoč tomu što više nitko nije željan nikakvih slatkiša.
Svejedno, raduju se poklonima kao da u njima ima tko zna čega.
Ovaj čin darivanja posebno je važan za djecu s poteškoćama u razvoju. Za djecu s posebnim potrebama. Takvoj djeci su rođenjem uzeti veliki darovi koji drugoj djeci ne nedostaju. I kolikogod da dobiju slatkiša oni će im biti kap u moru, jer nemaju ono što većina drugih ima.
Darivati takvu djecu nije velika pomoć za njih, ali ima svoj veliki značaj. Jer i ta djeca osjete tu radost. Osjete da su djeca, a ne predmet koji je samo na smetnji društvenoj zajednici.
Osjete to i roditelji te djece. Možda se ne vesele poklonima kao djeca. Ali i te kako osjete gorčinu kada se na ovu djecu zaboravi. Nažalost zaboravi se često.
Vratit ćemo se na početak ove priče i objavu sličnog teksta prije 5 godina. Da takve tekst bocne, pa se netko sjeti da ima i tu moralnu obavezu sjetiti se i djece s posebnim potrebama. I to sjećanje traje obično godinu, dvije, najviše tri. Zavisi koliko tko ima memorije. Ne u svojoj glavi nego u svom srcu. A onda ponovo zaboravi… Naravno, nitko nema nikakvu obavezu i ništa se ne mora. Ali ako se netko sjeti sve djece krajnje je neljudski preskočiti djecu s poteškoćama u razvoju. Ili postupiti prema njima na način da im se udijele pokloni ako ih na kraju negdje ostane viška.
Nisu djeca u udruzi Angelus ni ove godine ostala bez svojih poklona. Kupili smo ih. Organizirali smo jednu malu priredbu. Pozvali smo svu djecu… Odnekud se pojavio i Djed Mraz. Tako ga barem djeca još uvijek zovu. On je djeci podijelio paketiće, a ona radosna kao sva druga djeca. Jedna mu rado sjedaju u krilo i pričaju mu kako su bili poslušni, kako su slušali roditelje… Ma sve samo da se Djed Mraz ne predomisli i ne uskrati im darove koji mu vire iz vreće.
Neki su bili bojažljivi. Pomalo ih je bilo strah jednog velikog bradonje. Ali želja za poklonom im je nadvladala strah i mic po mic našli su se u blizini Djeda Mraza i sa oduševljenjem su uzeli poklon koji im s pravom pripada.
Eto, zato između ostalog postoji udruga Angelus. Ona je tu da bude potpora djeci i roditeljima. I onda kada im svi okrenu leđa. Kada ih svi zaborave… Sretni smo zbog toga. Sretni smo što postojimo i sretni smo što djeci makar ponekad učinimo život snošljivijim.
Naravno, na kraju ove priče moram istaći bitnu stvar. A to je da udruga Angelus nije zatvorila vrata drugima. Što znači da nam mnogi dolaze. Daju nam potporu. Darivaju nas i pomažu nam da lakše prebrodimo sve poteškoće.
Brojni su sponzori koji nas pomažu. Neki u kontinuiteti, a neki kada oni to mogu. Pravne i fizičke osobe iz zemlje i inozemstva pokucaju na naša vrata. Svojim prilozima ili materijalnim sredstvima potpomognu i naš rad. Najznačajniji donatori su istaknuti u posebnoj rubrici na našoj web stranici. Neizmjerno smo im zahvalni.
Zahvalni smo i pojedincima koji nam pruže ruku s vremena na vrijeme.
Ipak, ovdje nećemo navoditi ničija imena. Prije svega, mogli bi zaboraviti na nekoga (eto i nama se dešava da zaboravimo), a to ne bi bilo korektno prema njima.
Ni sada ne zamjeramo nikomu. Prošli smo vremena kada smo očekivali hoće li se netko sjetiti i naše djece. Znamo da živimo u nekakvom nerealnom vremenu u kojem svi lažno moraliziramo i glumimo finoću. Nitko nije savršen. Djeca to još ne razumiju. Mnoga vjerojatno nikada neće ni razumjeti. Dok im je udruge Angelus ili nekakvih sličnih udruženja to neće biti ni važno. Mi smo tu da oni nikad ne ostanu zaboravljeni. Pa dok možemo, možemo.
Udruga Angelus